RBI mora imati na umu da, osim ako se ne uspostave globalne kripto norme kao što je predložio premijer, nekoliko njegovih mjera moglo bi imati negativan učinak na domaća radna mjesta, prihode i gospodarski rast.
U vrijeme krize ljudi u Indiji okreću se zlatu, a to su učinili ubrzo nakon agresije PLA-a 1962. godine. Strogi ministar financija Indije, Morarji Desai, došao je 1963. s nečim za što je mislio da će biti rješenje za sve veći uvoz zlata. Potpuno zabraniti uvoz zlata. Tisućljećima su ljudi na potkontinentu bili kupci i posjednici zlata, često kao zadnje utočište u slučaju da se vremena pokvare. Očekivati od njih da prestanu kupovati zlato bio je prevelik skok vjere u snagu vladinih ukaza u prostranoj zemlji. Do Morarjijeve zabrane, Indija nije bila samo uvoznik, već i izvoznik zlata, često u obliku nakita. Više od dva milijuna građana bilo je izravno ili neizravno uključeno u posao sa zlatom. Preko noći su izgubili svoja zanimanja, a manje skrupulozni pojedinci zauzeli su njihovo mjesto u sada nedopuštenoj trgovini zlatom. Od indijske zabrane zlata iz 1963. Dubai je započeo svoj uspon kao glavno trgovačko središte. Slanje zlata u Indiju na niz načina postalo je unosan posao u šeiku. Među nepoželjnim nuspojavama zabrane zlata bila je i pojava mafije u vidu ilegalnih uvoznika zlata iz Dubaija u Indiju. Krijumčarenje zlata ostalo je unosan posao u Indiji sve do 1992., kada je premijer Narasimha Rao ponovno legalizirao trgovinu ukidanjem zabrane. Tijekom razdoblja UPA-e, ministar financija Chidambaram nametnuo je carinu od 10% na uvoz zlata. Nakon toga, krijumčarenje je ponovno postalo održivo, a ilegalni operateri ušli su u razdoblje procvata. Nije iznenađujuće da je zabilježeni uvoz zlata drastično pao, a naplata od novog poreza bila je mala. Posao sa zlatom je cvjetao, ali ilegalno i u gotovini, a država nije imala nikakve prihode od takvog poslovanja. Uvozna carina na zlato veća od 5% ne potiče prihod, već krijumčarenje plemenitog metala. Uspon Dubaija kao trgovačke sile datira od zabrane uvoza zlata 1963. Da Narasimha Raoova politika dopuštanja trgovine zlatom nije poništena UPA-om, Indija bi do sada bila globalno središte trgovine zlatom i kroz njegove burze snažno utječu ne samo na ponudu nego i na cijenu plemenitog metala. Neodrživi porezi i pretjerana regulacija samo uspijevaju otjerati legalne aktivnosti na druge obale i napuhati ilegalnu ekonomiju.
Više od trećine BDP-a Republike Irske potječe iz nekoliko visokih zgrada u Dublinu koje služe kao sjedišta tvrtki koje prodaju svoju robu diljem svijeta. Umjesto da imaju sjedište u svojim matičnim zemljama, posluju iz Dublina zbog nižeg poreza koji je potrebno platiti. 10% od milijuna je 100.000, dok je 40% od 100.000 samo 40.000. Sustav s niskim porezima i lakim ispunjavanjem propisa koji promiče rast generirao bi daleko više prihoda od visokog poreznog režima i regulatornih mehanizama koji oduzimaju mnogo vremena najvišem i srednjem menadžmentu na pitanja usklađenosti (umjesto na razvoj tržišta i nadogradnju proizvoda). Glavni tajnik KPK Xi pretvorio je poslovno okruženje u Kini u močvaru, dajući time priliku Indiji da postigne sve bržu i bržu stopu rasta. To se počelo događati tijekom Modi 2.0 i treba biti u punom procvatu tijekom sljedećih pet godina.
Potrebno je paziti da se oni koji razmišljaju o manidi kontrole, poput onih koji stoje iza samociljeva poput onih koje su postavili Morarji i Chidambaram o politici zlata, ne uključe u kreiranje ekonomske politike. Ministrica financija Nirmala Sitharaman suptilno je podsjetila Indijsku rezervnu banku da središnja banka ne bi trebala zatvarati radna mjesta u uvjerenju da će više kamatne stope (umjesto smanjenja ograničenja opskrbe) obuzdati inflaciju. Sve što bi više stope učinile bilo bi nagraditi one (uglavnom vanjske igrače) koji ovise o arbitraži za svoje milijune. Umjesto da se priklanjaju arbitražnim lešinarima, središnji bankari im trebaju dati širok prostor. U SAD-u, predsjednik Feda Jerome Powell i ministrica financija Janet Yellen polako guše status američkog dolara kao rezervne valute svijeta visokim kamatnim stopama Feda i sankcijama Ministarstva financija Rusiji. Međutim, u drugim poljima Bidenova administracija dobro stoji, među kojima je brzo rastuće tržište kripto imovine. Binance (kripto platforma pod kontrolom NRK-a) radovala se padu FTX-a, ali ubrzo je i ona značajno oborena, zajedno s Coinbaseom. Ruka američkih vlasti bila je jedva skrivena u takvim skidanjima. Kao posljedica toga, NYSE i CMX sa sjedištem u SAD-u pojavljuju se kao najveće kripto burze na svijetu. Ta bi čast lako mogla pripasti Indiji. Nedavno je Indija imala više od stotinu milijuna trgovaca kripto novčanicima. Otada je represija koju nadzire središnja banka dovela do toga da su gotovo svi takvi trgovci migrirali na druge platforme, od kojih niti jedna nema sjedište u Indiji. Zabrinjavajuće je što je nekoliko migriralo na platforme koje kontrolira NRK, a kao posljedica toga, dok vlasti u Indiji nisu postale svjesne kripto trgovine od strane indijskih državljana, KPK je znala za to. Kada se imovina ne može odbiti od poreza kada izgubi vrijednost, ali se plaća veliki porez kada dobije vrijednost, malo tko će zadržati tu imovinu i legalno trgovati u zemlji oporezivanja. Oni koji stoje iza “loma kriptovalute” u Indiji imali su učinak gušenja domaće industrije koja nastavlja rasti diljem svijeta. Središnji bankari moraju obratiti pozornost na riječi premijera Narendre Modija, koji je zapalio golemu digitalnu revoluciju koja se odvija u Indiji u posljednjih šest godina. RBI mora imati na umu da, osim ako se ne uspostave globalne kripto norme kao što je predložio premijer, nekoliko njegovih mjera moglo bi imati negativan učinak na domaća radna mjesta, prihode i gospodarski rast.
Premijer Narendra Modi gledao je prema uvođenju Blockchain tehnologije i osiguravanju stvaranja platformi temeljenih na toj tehnologiji. Kada se to dogodi, razmjene i transakcije koje se u njima odvijaju bit će transparentne, a time i zaštićene od neovlaštenog mijenjanja kada su u pitanju operateri vješti u namještanju i manipulaciji dionicama i robom. Premijer Modi je u pravu jer je Blockchain budućnost. Kripto imovina neizbježno će biti dio te budućnosti. Indija je mogla biti globalno središte trgovine zlatom, ali su Morarji i Chidambaram tu mogućnost učinili mrtvorođenčetom. Drugi primjer je prohibicija, koja je nekoć bila nametnuta u Haryani. Sve što je glavni ministar Bansi Lal uspio je osigurati bujanje mafije u svojoj državi, a ne zaustaviti konzumaciju alkohola. Glavni ministar Bihara Nitish Kumar, usvajanjem načina Bansija Lala, koštao je državnu blagajnu Bihara kao i javno zdravstvo nebrojenih svota novca uvođenjem prohibicije. Ukoliko politički lideri ne razumiju realnost 21. stoljeća i ne prilagode joj politiku, naštetit će ljudima koji su im povjerili moć. Što prije kreatori politike u Indiji prihvate realnost sadašnjosti, to će Indija brže postati ono što je nekad bila, globalno središte trgovine. Potrebne su politike koje idu u korist Indiji, umjesto da imaju učinak odbacivanja poslovanja na druge obale.
Bilo da se radi o e-trgovini, zlatu ili kripto, Indija može biti globalni lider u legalnim i dobro upravljanim transakcijama. Temelji politike moraju u punoj mjeri odražavati način razmišljanja 21. stoljeća koji otkriva entuzijazam premijera Modija za digitalna rješenja i podrška usvajanju Blockchaina.