Najveća prepreka usvajanju blockchaina možda nije korisničko sučelje. To bi moglo biti sve što korisnici nikada ne vide. Kada netko otvori aplikaciju, ne razmišlja o koordinaciji transakcija, nagodbi, interoperabilnosti ili temeljnoj infrastrukturi. Stalo im je do rezultata. ➔ Je li transakcija dovršena? ➔ Je li bilo pouzdano? ➔ Je li se to dogodilo bez nepotrebnih trvenja? To je standard koji svaka tehnologija na kraju mora ispuniti. Kao programeri, često provodimo vrijeme raspravljajući o mehanizmima konsenzusa, virtualnim strojevima, propusnosti i arhitekturi. Ti su razgovori važni jer oblikuju sustave koje gradimo. Ali korisnici prosuđuju nešto mnogo jednostavnije. Djeluje li proizvod dosljedno? Zato smatram da je infrastruktura tako zanimljiva. Dobra infrastruktura ne samo da obrađuje transakcije, već smanjuje operativnu složenost, poboljšava iskustvo programera i pomaže aplikacijama pružiti predvidljivo iskustvo krajnjim korisnicima. Dok sam istraživao @WireNetwork Universal Transaction Layer (UTL), jedna mi se ideja istaknula – fokusiranje na koordinacijski sloj iza aplikacija umjesto traženja od programera da opetovano rješavaju iste infrastrukturne izazove u podržanim blockchain okruženjima. Hoće li ovaj pristup postati široko prihvaćen obrazac, ostaje za vidjeti, ali mislim da je to važan inženjerski smjer. Najbolja infrastruktura nije infrastruktura koju korisnici primjećuju. To je infrastruktura koja tiho omogućuje proizvodima da budu jednostavni, pouzdani i intuitivni. Kako ekosustav sazrijeva, vjerujem da najveće inovacije neće biti samo nove aplikacije. Oni će biti infrastruktura koja čini da te aplikacije rade bez napora.





